Tešanjski stogodišnjaci

Zainteresirao me podatak da u Japanu živi 69 785 stogodišnjaka, da je je prosjek života muškaraca 81,1 godina, a žena 87,2 godine. Podaci koji dolaze iz velikog broja zemalja ukazuju na činjenicu da se životni vijek povećava, a da sa druge strane priraštaj opada. Tako je Srbija prošle godine ostala bez 50 000 stanovnika, a Hrvatska u 2017. godini bez 49818 stanovnika.

U BiH je u 2017 godini rođeno 29158 živorođene djece, a umrlo 36 336 osoba svih uzrasta. Ako se ovoj razlici doda i broj onih koji su odselili van države onda je BiH ostala  „kraća“ za 36 013 stanovnika, a taj trend se povećava. Razlozi smanjenja stanovništva dolaze zbog smanjenja priraštaja (gdje postoje tačne evidencije) i odlaska van države gdje su podaci veoma nepouzdani. Ove godine za šest mjeseci ostali smo bez 1758 državljana (ispisali se iz državljanstva) od kojih 690 mlađih od 30 godina. Imamo dvije kuge bijelu (pad nataliteta) i iseljeničku koja je još intenzivnija.

Neka mjesta nestaju, a neka bilježe prirast. Načelnik mr. Suad Huskić mi je dostavio podatke iz matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih za pretekle 4 godine u našoj Općini koja je jedna od manjeg broja onih koja ima pozitivne indikatore nataliteta.

Sakupio sam podatke o umrlim čije smrtovnice sam objavio u Tešanjskom dnevniku za period 31.12.2018. godine do 5.8.2019. godine i analizirao podatke na ovom dosta visokom statističkom uzorku, što se vidi i iz tabele. U razmatranje nisam uzeo smrtovnice iz Teslića, Doboja, Sarajeva i drugih mjesta, nego samo tešanjske.

U posmatranom periodu na tabli Gornje čaršije objavljene su smrtovnice 149 osoba  koji su umrli u prosjeku u 72. godini (tačnije 71,34 ). Od toga broja  80 su muškaraca koji su umirali u 69. godini ( 68,54) i 67 žena koje su umirale u 75. godini (74,61).Devedeset godina i više imalo je 6 žena i dva muškarca. Najmlađa umrla osoba imala je 19 godina, a najstarija 93.

Prosječna starost se povećava. Razlozi su u sveobuhvatnijoj i kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti, poboljšanju higijenskih i drugih uslova života, kvalitetnijoj prehrani.

Znao sam neke tešanjske stogodišnjake lično, za neke sam čuo, a pomogao mi je Ramiz Brkić, novinar, da upotpunim svoje informacije sa dva stogodošnjaka. Sigurno je da ih ima još za koje nisam mogao naći informaciju da su postojali ili postoje. 

Mehmed Hadžić

Na nišanu Mehmeda Hadžića  u Oraš Planjama piše Meho Hadžić 1848-1979 što znači da je doživio 131 godinu. U tekstu objavljenom u novinama Sin zadrugar Ramiz Brkić je napisao da u selu Planjama živi najstariji Jugosloven 130 godišnjak Meho Hadžić. U tekstu je dao i neke druge podatke:

Meho je imao teško djetinjstvo i mladost jer je bio seoski sluga kod imućnih domaćina. Imao je ženu koja mu je umrla kada je imao 80 godina, a sin jedinac se utopio u Usori. Prihvatili ga je porodica Mehmeda i Rukije Ćorić koji su ga zbrinuli kada je imao 88 godina. Nikli su mu treći zubi.Živio je urednim životom sa puno kretanja, a hranio se standardnom hranom na selu tog vremena gdje dominiraju mliječni proizvodi i pite. Njegov lik upoznali su mnogi korisnici mineralne vode Princess čiji je bio zaštitni znak kao pojam dugog života jer je živio u blizini izvorišta vode.

Marija Marica  Svalina

Rođena u Tugovićima kod Tešnja 17.3.1915. godine. Ostala je kao djevojčica bez oca  pa je othranio stric Stipo Šumić. Bila udata za Stipu Svalinu, samardžiju iz Tešnja sa kojim nije imala djece. Bila je domaćica i život je proživila kod bratične Marije i njenog muža Ive Čote. Umrla je 10.5.2015. godine.

Atifa Hotić

Atifa Hotić rođena Ahmetagić rođena je  2.8.1918. godine u Tešnju. Udala se za Alju Hotića, krojača,  čiji je to drugi brak. Nakon Drugog svjetskog rata odselili su u Doboj jer tamo nije bilo krojača. Tamo je živila do početka rata 1992. godine kada odlazi u izbjeglištvo, nakon čega se nastanjuje u Sarajevu kod kćerke dr. Azre gdje je i umrla. Umrla je 1.7.2019. godine.

Aljo Mujčinović

Prema smrtovnici umro je 26.6.1989. godine u 102. godini života. Članovi porodice kažu da su imali dva dokumenta. Po jednom je umro u 102. godini, a po drugom u 112. godini. Sinovi su odlučili da pišu onaj dokument po kome je umro u 102. godini jer je sigurnije.

Inače radio je na imanju Adem-age Mešića i bavio se poljoprivredom. Poznat je po tome što ga je kamera u dokumentarnom filmu Hajrudina Krvavca Stari grad Tešanj pratila kroz grad i do Gradine na konju.

Mujo Kadić

U sarajevskom AS-u objavljen je tekst 8.6.1984. godine u kome novinar Ramiz Brkić piše da je Mujo Kadić iz tešanjkog sela Dobro Polje imao 110 godina, da je imao je četiri kćerke, tri sina, 34 unuka i 40 praunučadi.. Mujo je pušio od 11 godine, 70 punih godina, pio je šljivovicu, a jeo što i njegovi vršnjaci, ništa osobito značajno. Ženio se dva puta.

Salko Ćorić

U sarajevskom AS-u od 30.7.1986. godine Ramiz Brkić je napisao da je Salko Ćorić imao 107. godina i da živi kod najmlađe kćerke Habibe Huskić. Radio je najteže poljoprivredne poslove. Uvijek je imao četiri vola i pet-šest krava. Nije pio, a pušio je od kraja Drugog svjetskog rata. Ljekarima nije išao, a sve zdravstvene probleme rješavao čajevima od ljekovitih trava.               

Hasan ef. Ćatić

Imam tešanjski, rođen je 1876. godine u Tešnju, a umro 1981. godine. Osmogodišnju medresu je završio pred Mesud ef. Smailbegovićem. Jedno vrijeme je bio upravitelj ženskog mekteba, a poslije i mješovitog.  Povremeno je predavao u Gazi Ferhad-begovoj medresi u Tešnju 1945/1946. Službovao je kao imam i mualim preko pedeset godina, a u mladosti je bio i mujezin. U penziju je otišao 1951. godine kao imam Dibekhana džamije.

Poznavao sam Hasan ef Ćatića i nekoliko puta i razgovarao s njim, a jedan susret sam zabilježio i objavio u Tešnjaku prije 11 godina.

Husein Galijašević/zosradio.ba