Brojni bračni parovi u BiH nisu u mogućnosti imati biološku djecu, zbog čega se neki od njih odlučuju na usvajanje. Riječ je o dugotrajnom procesu pa se sve veći fokus stavlja na hraniteljstvo. Poseban je to oblik zaštite najmlađih koji nisu u prilici odrastati uz vlastite roditelje.
Mir, sigurnost, ljubav i krov nad glavom zaslužuju apsolutno sva djeca širom svijeta, međutim, usljed raznih okolnosti nisu svi u prilici to ostvariti kroz život u biološkim porodicama. Veliki broj mališana i u Bosni i Hercegovini odrasta bez svojih roditelja pa se kao najbolji model njihovog zbrinjavanja navodi hraniteljstvo.
Hraniteljstvo kao oblik socijalne zaštite djece sve više je zastupljen i u našoj zemlji. U Tuzlanskom kantonu kao najmnogoljudnijem u Federaciji BiH registrirano je 105 hraniteljskih porodica, od kojih je u 85 smješteno isto toliko djece, dok se u 20 nalaze starije osobe.
“Hraniteljska porodica može biti ona koja ispunjava opće uvjete, odnosno da nije registrirana kao ona sa poremećenim odnosima, odnosno da ima nasilje, a uz to je potrebno da ispuni i materijalni te stambeni status. Tu imamo i kriterije koji su za srodničke hraniteljske porodice olakšani u odnosu na nesrodničke. Oni mogu biti sa minimalnim osnovnim obrazovanjem i tu spadaju djedovi, nene i slično”, kaže Elvir Čamdžić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Banovićima i federalni licencirani trener za obuku hraniteljskih porodica.
Prema Zakonu o hraniteljstvu FBiH iz 2017. godine, sve hraniteljske porodice, bilo da su one srodničke ili ne, moraju proći kroz posebnu edukaciju.
“Tada ih upoznajemo kakva djeca dolaze u hraniteljske porodice, odnosno da su oni imali probleme u vlastitim porodicama, poput nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja. Onaj ko želi postati hraniteljska porodica može se prijaviti u nadležni centar za socijalni rad. Također, te osobe dobijaju i određene naknade koje su definisane Zakonom o hraniteljstvu FBiH. Jedan dio naknade ide hranitelju za uslugu koju on čini, dok drugi je usmjeren na hranjenika za njegove osnovne potrebe”, ističe Čamdžić.
Prema dosadašnjim iskustvima u radu, svi hranitelji se vežu za djecu koja dolazi u njihovu porodicu, nudeći im posebne zagrljaje koji uistinu nemaju cijenu. Shodno tome, ukupna naknada koja iznosi okvirno 550 KM nije prevashodni motiv zbog kojeg se porodice odlučuju za ulazak u svijet hraniteljstva.
“Među njima se stvaraju emotivne veze pa ta djeca ostaju u tim porodicama i nakon što se završi zakonska obaveza hraniteljstva. Prema zakonu, djeca u hraniteljskim porodicama ostaju do okončanja školovanja odnosno do 18. godine u slučaju srednjeg obrazovanja te 26. godine ukoliko je riječ o studentu. Nakon toga sistem omogućava ostanak u javnoj brizi i godinu dana duže”, pojašnjava Čamdžić.
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak TK navode da je razvoj hraniteljstva jedan od prioriteta u njihovom radu.
“Mi smo potpuno svjesni da nas konvencija o pravima djeteta i Zakon o hraniteljstvu FBiH obavezuje da stvaramo uvjete kako bi sva djeca odrastala u porodici, a ako to nije biološka treba biti ona koja ispunjava najbolje uslove i djeluje u najboljem interesu djeteta”, kaže Edin Šestan, pomoćnik kantonalnog ministra za oblast socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodice sa djecom.
Migrantska kriza izazov je s kojim se susreće i Bosna i Hercegovina, a koji sa sobom nosi i mogućnost dolaska djece bez pratnje roditelja, staratelja ili srodnika. S tim u vezi već se uveliko uvezuje sistem koji će omogućiti smještaj takvih mališana u hraniteljske porodice koje su prošle edukacije.
“Kao profesionalca koji je radio sa hraniteljima mene posebno raduje način na koji su oni sve to prihvatili. U suštini su rekli da su djeca ipak samo djeca, bez obzira iz kojeg područja dolaze te da su na neki način svjesni izazova koji će se desiti po pitanju jezičkih i kulturoloških različitosti, ali da su spremni odgovoriti”, navodi Čamdžić.
Osim centara za socijalni rad, u proces zbrinjavanja djece iz migrantske kategorije moraju se uključiti i ostale relevantne institucije, kao i međunarodne organizacije koje su se u proteklom periodu bavile pitanjem djece bez pratnje.
“Naš cilj je i da obučimo naše hranitelje sa kulturom življenja u kojima su odrastala migrantska djeca, a u svakom slučaju bit će potrebno angažirati i prevoditelje. Nama je bitno da su naši hranitelji svjesni da će morati imati strpljenje te da će se cjelokupan proces odvijati sporo”, nadovezuje se Čamdžić.
Iako se cjelokupan sistem uvezuje, da bi najmlađi koji dolaze iz drugih zemalja mogli biti smješteni u hraniteljske porodice potrebno je usvojiti izmjene zakona.
Predsjednica Udruženja za edukativnu i savjetodavnu podršku hraniteljstvu FBiH Suada Selimović ističe da je u aktuelni zakon već ranije trebalo inetgrisati određene odredbe za zaštitu osoba koje stječu pravo na supsidijarnu zaštitu.
“Djeca koja steknu mogućnost ostanka u BiH moraju imati prava kao i sva druga naša djeca, a sistem socijalne zaštite im treba omogućiti i pravo na smještaj u hraniteljsku porodicu. Mi smo pripremili teren, definirali smo šta treba promijeniti i naredni korak bi trebao biti promjena zakona”, kaže Selimović, koja obnaša i funkciju stručne savjetnice u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Društveni izazovi isključivo multisektorskom saradnjom mogu biti prevaziđeni. U svemu ovome veliku ulogu će imati Ministarstvo vanjskih poslova BiH, kao i državna Služba za poslove sa strancima, piše Klix.