Od početka 2025. do danas u Bosni i Hercegovini urađeno je ukupno devet transplantacija organa (osam transplantacija bubrega te jedna neuspjela transplantacija srca), što je ako se napravi poređenje sa prethodnom 2024. veliki korak unazad kada je izvedeno 36 presađivanja organa.
Za pola godine imali smo samo jednog preminulog donora, i to u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), od kojeg su transplantirani dva bubrega i srce, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u FBiH.
Klinički centri su izvori donora
– Ostale transplantacije izvedene su sa živih srodnih i nesrodnih donora. Šta reći, ako pogledamo prosjek od prošle godine, puno je manje transplantacija i to nas žalosti jer smo u 2024. vratili nadu pacijentima koji godinama, a neki i decenijama čekaju na presađivanje organa – ističe Žuljević.
Najbolja donor bolnica u FBiH Kantonalna bolnica Zenica u ovoj godini nije uradila nijednu eksplantaciju organa.
Razlog je, kako nam je kazala mr. biomed. sci. prim. dr. Senada Kubat-Čaušević, glavna transplant koordinatorica, to što nisu imali pacijenata kod kojih je utvrđena moždana smrt.
– Prošle godine imali smo pet donora organa kod kojih je nastupila moždana smrt, od početka 2025. do sada nijednog. S jedne strane, mogu reći da ih na svu sreću nismo imali, a s druge strane, znamo da mnogi na listama čekaju organ koji bi im spasio život – naglašava Kubat-Čaušević.
Sve oči uprte su u Kantonalnu bolnicu Zenica, no prema riječima Žuljevića, nepotrebno je stavljati toliki teret na ustanovu jer su klinički centri pravi izvori donora.
– Broj kreveta u intenzivnim njegama određuje broj donora, a kad uporedimo njihove brojeve u Zenici i Sarajevu, to je pet ili šest puta više. Opet dolazimo do problema sa transplant koordinatorima. Nemoguće je da se u kliničkim centrima ne događaju moždane smrti i sigurno mjesečno u tim ustanovama imamo jednog ili dva potencijalna donora, ali se postavlja pitanje da li transplant koordinatori obavljaju razgovor sa porodicama preminulih – napominje Žuljević.
Ističe kako razlog treba tražiti i u menadžmentima kliničkih centara, pa navodi primjer Univerzitetskog kliničkog centra (UKC)Tuzla, koji je, prema riječima Žuljevića, donedavno bio lider u transplantaciji bubrega, a posebno jetre.
– Tuzla jedina radi transplantaciju jetre u BiH, ali to nije urađeno od aprila prošle godine, a u međuvremenu smo imali šest preminulih donora, što znači da smo mogli spasiti šest života ljudi koji čekaju transplantaciju jetre. Da smo makar iskoristili jednu ili dvije. Sutra možemo imati donora, pa da organ opet propadne. Šta je tome razlog, ne znamo, u nekoliko navrata pokušali smo kao Udruženje stupiti u kontakt sa direktorom UKC-a Tuzla, ali bezuspješno. Žao mi je što smo pokvarili odlične odnose koje smo nekada imali, jer mislim da pacijenti i ljekari trebaju biti na istoj strani – navodi Žuljević i dodaje da je dobio uvjeravanja da će i Sveučilišna klinička bolnica Mostar od jeseni početi sa transplantacijom bubrega.
O problemu transplantacija organa u UKC-u Tuzla, a posebno jetre, pokušali smo i mi razgovarati sa direktorom UKC-a Tuzla prof. dr. Šekibom Umihanićem.
Iako nam je jutros kazao da je zauzet i da ga pozovemo za sat vremena, nismo uspjeli stupiti u kontakt sa direktorom jer nam se kasnije nije javljao na telefonske pozive.
Na pitanje gdje je BiH kada je riječ o priključenju Eurotransplantu, Žuljević odgovara kako se od naše zemlje traži da se prvo uskladi zakonska regulativa u oba entiteta i Brčko distriktu jer u Eutransplant može ući samo država BiH.
Miljama daleko od Eurotransplanta
Osim toga, potrebna nam je, dodaje Žuljević, i jedinstvena lista čekanja na nivo države.
– Rekao bih da je puno administrativnih stvari koje moramo riješiti, ali je najvažnije da imamo više kadaveričnih transplantacija, što su i Udruženje i Donorska mreža BiH i ranije u više navrata isticali. Uzmimo da BiH ima tri miliona stanovnika, nama je godišnje potrebno 30 donora kako bismo razgovarali o ulasku u Eurotransplant, naravno pod uvjetom da imamo riješene sve zakonske regulative. Prema trenutnim pokazateljima, još smo miljama daleko od tog cilja – kaže Žuljević.
Upozorio je i na trend sve većeg broja pacijenata iz BiH koji se upućuju na transplantacije u inozemstvo.
– Bojimo se da tu ne postoje zakulisne igre da se opstruira transplantacija u BiH da bi se pacijenti slali vani. To je interes onih koji od toga imaju koristi. Ako je to istina, bojim se da transplantacija u BiH nema budućnost – navodi Žuljević.
Dodaje kako je Donorska mreža BiH i ono što rade na podizanju svijesti kod građana o važnosti doniranja organa, veoma bitna organizacija.
– Možemo imati sve riješeno, ali ako svijest građana nije na visokom nivou, nećemo ostvariti ništa. S druge strane, mora se vidjeti šta i koliko Federalno ministarstvo zdravstva (FMZ) radi, a posebno Centar za transplantacijsku medicinu. Zašto se primjera radi oni transplant koordinatori koji ne rade svoj posao ne zamijene onima koji žele raditi. Udruženje se izborilo za Pravilnik u kojem stoji da transplant koordinator, koji dobije pristanak od porodice preminulog donora za doniranje organa, ima pravo na novčanu naknadu. Možda neki i ne znaju za to, ali podatak da imamo 13 transplant koordinatora u 13 bolnica, a za pola godine jedan donor je katastrofalan podatak – zaključio je Žuljević.
Prema podacima Udruženja, transplantaciju bubrega čeka 164, jetru 32 i srce 21 pacijent, piše Faktor.
