Kao prvi dokument o načinu liječenja i zdravstvenoj kulturi u Tešnju pominje se Tešanjska ljekaruša – 1835. godine (Anali Historijskog muzeja JAZU u Dubrovniku VIII-IX, 1962, str.449-505).
Hadži Aljo Mešić označava se prvim ljekarom u Tešnju – 1864. godine. U izvornom dokumentu piše “narodni ljekar”, iz čega se može naslutiti da se bavio liječenjem – “narodnom medicinom”.
Klasična ambulanta konvencionalne medicine otvorena je 1885. godine. Kao prvi doktor u Tešnju pominje se dr. Jaroslav Wertheimer. od 1893. godine doktor u Tešnju je službovao dr. med. Bela Eszelowski, odmah poslije njega – dr med. Josip Romazekan, a od 1900. godine dr. med. Ferdinand Engel.
U Tešnju je 1899. godine radio narodni ljekar Muho Berberović.
Prva apoteka u Tešnju osnovana je 1884. godine a prvi apotekar je bio Petar Misitas.
U periodu između dva svjetska rata stalna ambulanta nalazila se u zgradi ŠPITALJ, u mahali Tepe, u kojoj je nakon drugog svjetskog rata otvoren Odjel za liječenje tuberkuloznih bolesnika.
Bolnicu stacionarnog tipa Tešanj nije imao. Pacijenti su na tretman upućivani u Tuzlu, Sarajevo i druge veće centre.
Odmah nakon Drugog svjetskog rata u Tešnju je službovao stalni doktor. Od 1944. godine ovdje je na službi bio, sve do umirovljenja početkom sedamdesetih godina, dr Nikola Ljahov.
1954. godine počela je gradnja objekta Doma zdravlja, a već 1958. godine u njemu je bilo uposleno 40 radnika. Od tada počinje i otvaranje ambulanti na terenu, a u zdravstvu se zapošljava sve veći broj stručnih medicinskih kadrova.
Neposredno pred početak agresije na BiH u tešanjskom zdravstvu bilo je zaposleno oko 230 radnika.
Početkom maja 1992. godine od zdravstvenih ustanova (Doma zdravlja Tešanj, odjeljenja RMC Doboj koji su bili locirani u Tešnju) formira se Ratna bolnica Tešanj koja je prihvatila svo medicinsko osoblje kao i nemedicinsko osoblje izbjeglo iz RMC Doboj i drugih zdravstvenih centara regije.Za upravnika Ratne bolnice postavlja se Prof. dr sci Ekrem Ajanović.