4.7 C
Tešanj
Petak, 19 Aprila, 2024

VREMEPLOV: Tešanjski krojači i konfekcionari

Tokom rata tešanjski šnajderi i obućari su bili angažovani da proizvode cipele i odijela za vojsku. Nakon oslobođenja Tešnja septembra 1944. godine ove radionice su bile smještene u zgradi gdje je danas samoposluga AS na Gornjoj čaršiji.

Mehmed je kao učenik radio kod krojača Alje Berberovića koji je imao svoju šnajdersku radnju u zgradi gdje je sada BBI banka.(do njega je bila brijačnica Mehmedalije Smailbegovića). Tada je već bio organizovan sindikat radnika pa je Mehmed bio predstavnik učenika u sindikalnoj organizaciji. Poslije Mehmed odlazi u Zavidoviće i radi šnajderske poslove u „Krivaji“ iz Zavidovića. Nakon što je u Tešnju krajem 1949. godine formirana krojačka zadruga vraća se u Tešanj. Zadruga je počela sa radom 01.01.1950. godine. Predsjednik zadruge je bio Fetah Terzić, a sekretar Hakija Kahvić (brat Saliha Kahvića). Kao majstori u zadruzi su radili: Hajra Abduzaimović Hodžić, Aljo Smailbegović, Huso Hundur, Safet Hadžihasić, Osman Hodžić, Ibro Mujagić, Aljo Hadžismajlović, Muhamed Hotić, Zlata Denjalić, Vasva Smailbegović (sa Kosovčića), Ankica Mihalić Pajić, Ahmet Smailbegović, Hajrudin Ćatić, Hamid Srkalović, Zemka Galijašević, Sadeta Šeremet, Avdo Srkalović, Osmo Krdžalić. Blagajnica je bila Zahida Eminagić.

Trojica krojača, Osman Mulabdić, Mehmed Bedak i Osman Korajlić su sa tri šivaće mašine iz stručne škole otišli u aprilu 1950. godine u Tuzlu i šili uniforme za oficire UDB-e.

Tokom 1954. godine Sreski narodni odbor donosi odluke da se radionice iz zadruga preorganizuju kao preduzeća. Tako nastaje krojačko preduzeće „Konfekcija“. Direktor je Fetah Terzić. Proizvodnja konfekcije i ženske odjeće je bila smještena u prostorije IZ-a, a u kući Envera Hrustanovića (sada NLB banka) bio je salon gdje su se uzimale mjere i šila muška odijela. U salonu su radili: Osman Mulabdić, Muharem Abduzaimović, Sulejman Hodžić, Huso Hundur, Avdo Srkalović i Mehmed Bedak. Poslovođa u salonu je bio Halid Smailbegović.

Zanimljivo je da je Fetah Terzić radio i poslove referenta za saobračaj u općini, a tada je poslove u „Konfekciji“ vodio Hakija Kahvić. Predsjednik sindikata je bio Mehmed Bedak. Iz „Konfekcije“ je otišao Huso Hundur i otvorio svoju radnju u kući Mehmed-age Mešića, a u firmu su došli Osman Mulabdić (nakon odležane kazne zbog Inforbiroa) i Muharem Abduzaimović (odležane kazne kao mladomusliman). Salih Subašić je po povratku sa Golog otoka otvorio svoju radnju u svojoj kući kod vode Kape.

Sredinom 1956. godine „Konfekcija“ je bila u teškoćama. Nije bilo posla, desile su i promjene privrednog sistema pa dolazi i do reorganizacija. Umjesto „Konfekcije“ formiraju se dvije firme „Mladost“ i „Napredak“.

Mladost je bila smještena u Berberovića dućanu (vidi se dobro na staroj fotografiji drvenog mosta i banke objavljenoj nedavno u Tešanjskom dnevniku). „Napredak“je smješten u kući Envera Hrustanovića (danas NLB banka) i hamamu (nalazio se na mjestu današnje pijace).

Potreba za većim zapošljavanjem iziskuje veći prostor i općina dodjeljuje ovim firmama zgradu osnovne škole (mjesto današnjeg hotela), jer je osnovna škola preseljena u novu zgradu koja je izgrađena na fudbalskom igralištu (danas OŠ „Huso Hodžić“). Na spratu je smješten „Napredak“ gdje se radi konfekcija sa oko 80 radnika, a u prizemlju „Mladost“ gdje se rade usluge i gdje radi 20 radnika. Upravnik „Napretka“ je Osman Krdžalić, a „Mladosti“ Halid Smailbegović. Mehmed Bedak je i dalje predsjednik sindikata.

Poslije dolazi do spajanja ove dvije firme i ostaje samo„Napredak“. Za vršioca dužnosti direktora je imenovan Osman Krdžalić, a poslije Halid Smailbegović. Nakon završetka Više privredne škole za direktora dolazi Mehmedalija Škapurević (Mehmed je poslovođa i dalje predsjednik sindikata).Zbog potreba općine Mehmedalija Škapurević odlazi, a za VD direktora se imenuju prvo Halid Smailbegović, a onda i Muharem Abduzaimović.

Nakon prijema po raspisanom konkursu za direktora je postavljen Muhamed Brkić koji je predhodno bio sekretar OK SK-a i kratko radio u općini.

Muharem Abduzaimović rukovodi konstrukcijom, Mehmed Bedak pripremom i proizvodnjom, a Halid Smailbegović komercijalom (nabava i prodaja).

Za potrebe hotela zgrada škole se ruši, a „Napredak“ seli u halu koja je napravljena u industrijskoj zoni Bukva (gdje je sada „Kontesa“).

Za potrebe „Napretka“ projektuje se hala za 1250 radnika i gradi na sadašnjem lokalitetu. Poslije Muhameda Brkića dužnost direktora je obavljao Hamzalija Škapurević, a zatim Muho Berberović, a poslije njega Ibrahim Abduzaimović.

Najveći broj zaposlenih (800 radnika) „Napredak“ je imao 1984/85,. Do proteklog rata bio je u sastavu složenog privrednog sistema „KTK“ iz Visokog.

U 2002. godini obavljen je javni upis dionica i napredak je privatiziran i posluje kao dioničarsko društvo. Direktori dioničarskog društva su bili: Amir Galijašević, Midhat Brkić, Hamdija Kavazović.

Poslije firmu kupuje AS group i danas posluje u okviru ove kompanije. Ima oko 300 radnika, a direktor je Amir Šišić.

Tako je Mehmed na neki način jedini živi sinonim razvoja tekstilne industrije u Tešnju. Počeo je kao učenik kod majstora Alje Berberovića, radio u zadruzi i u raznim organizacionim oblicima preduzeća pri čemu je obavljao razne poslove. Zanimljivo je da je skoro kroz cijeli radni vijek bio prvi čovjek sindikata. Sa 43 godine starosti završio je i Višu tekstilnu školu u Mariboru. Nakon punog radnog vijeka iz „Napretka“ je otišao u penziju.

Husein Galijašević

Povezane vijesti

Najnovije vijesti