Muhamed Hadžimuratović, poznat kao Vuk, iz Ustikoline u Bosni i Hercegovini, postao je predmet medijske pažnje zbog neobične i izuzetne životne priče.
Sa 52 godine, ovaj fascinantni čovjek, prepoznatljiv po dugoj sjedoj kosi i bradi, prolazi kroz značajnu transformaciju – od nekadašnjeg milionera do gotovo beskućnika.
Na kanalu TV Živa istina, Muhamed je podijelio svoju životnu priču, govoreći o djetinjstvu, mladosti, iskustvima u inostranstvu i izazovnom putu koji je prošao.
Rođen kao prvo muško dijete u porodici nakon četiri djevojčice, njegovo djetinjstvo nije bilo obično. Već sa devet godina, počeo je raditi sa ocem u pekari, a radna disciplina ga je pratila tokom cijele osnovne škole.
– U Sarajevu sam završio srednju Vojnu školu, a nakon toga sam otišao na Akademiju, u Beograd. Zbog situacije u zemlji, napustio sam Akademiju i počeo da radim u Beogradu. Godine 1992. otišao sam za Njemačku, a nakon mjesec dana boravka tamo počeo sam raditi u jednoj građevinskoj kompaniji. Tamo sam mnogo zarađivao, ali se dosta radilo. Tad sam roditelje izvukao iz pakla, pa su i oni došli za Njemačku gdje su radili – ispričao je Muhamed.
Dodao je da se 1998. vratio u Bosnu, u kojoj nije vidio perspektivu, a onda je sa ženom i sa dvoje djece otišao za Ameriku.
Tamo je radio na građevini, pomažući istovremeno roditeljima koji su mu se pridružili nakon dvije i po godine. Povratak u Bosnu 1998. godine pokazao se neuspješnim, pa je putovao u Ameriku preko luteranske crkve. Nakon kursa i učenja engleskog jezika, radio je na građevini naredne dvije godine, a potom se obrazovao i započeo sopstveni biznis.
Muhamed je otvorio svoju firmu i ostvarivao značajne prihode. Međutim, uslijedila su teška vremena. Kupio je kuću koja ga je zadužila za 600.000 dolara, ali je zbog finansijskih problema doživio krah braka.
– Moglo se zaraditi samo sa dva posla, to naši ljudi tamo znaju. Nisam prestao da radim ni za tu građevinsku firmu, u kojoj sam počeo – kazao je on i dodao da je u Americi proveo 20 godina i nije mogao više da izdrži.
Iz Amerike se vratio 2019. godine, a svoj boravak tamo je opisao i kao lijep i kao ružan.
– Danas nemam ušteđevinu. Čuo sam od jarana izreku „glup ko štediša“ – kaže Muhamed koji je mnogo zarađivao i mnogo trošio, ali je mnogima i pomogao, pa i oni njemu pomažu danas.
– Svi me časte kad me vide. Kupe mi cigare, kupe mi da jedem. Sve to dođe na svoje. Nisam ni gladan ni žedan. Dobro se dobrim vraća. To je sto posto tako. Pozitivac sam u vezi svega. Što se tiče moje raje, sa njima bih podijelio posljednji zalogaj i tako će i ostati – završava on svoju priču.
Na brojne insinuacije da je mnogo zarađivao i mnogo trošio, ali da je mnogima i pomogao, odgovara kao čovjek kome to mnogo i ne znači.
– Ja sam sve to zaradio na lopati i macoli, ali sam sve sa rajom potrošio. Trošio sam i na sebe i na druge – kaže.
– Pomažu i oni mene. Svi me vide, časte me. Sve to dođe na svoje. Svaki dan mi neko kupi kutiju, dvije cigara. Kad sam gladan, daju mi da pojedem. Kćerka mi pošalje novac – kaže dodajući da živi u nasljeđenom stanu od tetke, te da je “16. nasljednik” i da se nada da će i to pitanje uskoro biti riješeno.
Njegova sadašnja situacija nije mučna koliko može djelovati na prvi pogled. Iako nije gladan ni žedan, Muhamed dobija podršku od prijatelja koji mu pomažu u osnovnim potrebama. Ponosan na svoj pozitivan stav., prenosi Biznis Info.