Zaim Hujdur jelaški ratni snimatelj

Zaim Hujdur jelaški ratni snimatelj

1090
0
PODIJELI

Postoje ljudi koji su tokom rata obavljali neke specifične poslove, a rezultati njihovog rada ostaju za sva vremena da govore o ratnim događanjima. Među njima su svakako i ratni snimatelji. Tokom proteklog rata sretao sam dvojicu, a za neke sam čuo. Pored Ekrema Deljkića to je bio i Zaim Hujdur. On mi je kazao da je Fahrudin Kopić bio ratni snimatelj u 204 brigadi, a Lun u 203. Dogovorio sam kafu u OŠ 1. Mart u Jelahu gdje Zaim radi.

Zaim Hujdur je rođen 1959. godine u Jelahu gdje je završio osnovnu školu, a automehaničarski zanat u Tesliću. Radio je u građevinskoj firmi MS Proing iz Jelaha, zatim na TV Amna iz Tešnja, a potom u OŠ Bratstvo (danas 1. mart Jelah) gdje radi i danas kao energetičar.

Za fotografiju se počeo zanimati još u petom razredu osnovne škole zahvaljujući nastavniku Mehmedu Letiću koji je vodio Klub mladih tehničara (klub je ostvario značajne rezultate na međunarodnim takmičenjima) gdje je bila i foto sekcija. Već 1974. godine škola je imala kameru Normal kvarc 5 sa kojom je snimao dolinu Usore, a film je razvijan u Münchenu. Od 1975. godine Zaim ima svoj forto aparat i laboratoriju za razvijanje filmova.

Muharem Ahmić Maroko je 1989. ili 1990. godine kupio Beta kameru za snimanje. Nije znao rukovati s njom pa je Zaim ovladao rukovanjem i počeo snimati. Prvi javni događaj koji je snimio je bila fudbalska utakmica Borac-Tošk.

Počinje rat, Adem Kantić mu daje svoju kameru VHS C.

Kao dobrovoljca, ratni angažman (od 12.4.1992. godine) Zaima dovodi u komandu jelaške jedinice gdje je bio zadužen za ABHO. Počinje snimati, uglavnom postrojavanja.

Vrlo brzo u Narodnom univerzotetu (danas Cko) gdje je egzistirao Radio Tešanj organizira se i TV program. Na TV programu su radili Hajrudin Redžović, Hasan Dolamić (Omerov), Senad Durkalić, a kasnije se priključila i Šahza Pobrić (Prnjavorac). Glavni i odgovorni urednik Radija i TV Tešanj bio je Amir Brka. Radio Tešanj organizaciono nije izdvojen iz Narodnog
Univerziteta, ali je zbog značaja u novim okolnostima Izvršni odbor Skupštine
Opštine donio posebnu Odluku o imenovanju Amira Brke za glavnog i odgovornog urednika. Tako je de fakto od početka agresije (sasvim razumljivo za ratno stanje) Radio i TV Tešanj funkcionirao nezavisno i samostalno, pod direktnom ingerencijom Izvršnog odbora Općine.

TV je organizirana unutar Radio Tešnja, a proizvodili su dnevnu Tešanjsku hroniku, i to tako da se na dva video-rekordera sa VHS kaseta, na kojim su bili snimci načinjeni u toku dana, montirali tu uglavnom jednosatnu emisiju, koja  je u eter puštana sa trećeg video-rekordera koji se nalazio na repetitoru na Paklenici. TV je prestala s radom kad je došlo do prekida snabdijevanja električnom energijom, a Radio Tešanj je nastavio s kontinuiranim radom uz pomoć agregata za proizbodnju električne energije.

Zaim sjedi na točku topa

Prvo snimanje neposrednih ratnih dejstava Zaim je imao je 1992. godine, kada je neprijatelj zauzeo jedan dio teritorije u Miljanovcima, a onda su jedinice TO vratile neprijatelja na početne položaje, ali i stanovništvo.

Hajrudin Redžović je bio dopisnik TV Sarajeva i on je Zaimu obezbjedio Rješenje Predsjedništva BiH kojim se postavlja za ratnog snimatelja. Zaimov rad je bio neposredno na ratnim linijama ili uz artiljeriju u pozadini koja je opet veoma često bila pod udarom neprijateljske artiljerije. U jednoj akciji doživio je kontuziju od detonacije, onesvjesto se, a zahvatio ga je plamen nakon što je u neposrednoj blizini pala granata. Jedan mladić je poginuo, a nekoliko ih je ranjeno.

Drugi slučaj koji nikada neće zaboraviti je avioraketiranje Tešanjke:

– Ja i Hajrudin Redžović smo zastali u Tešanjci jer nam se auto pokvario. Znao sam šta je u pitanju pa sam Hajrudina poslao da nađe rezervne dijelove koje bi trebalo promjeniti. Dok sam ga čekao otišao sam u jednu od službi 203 briigade kada se desilo aviogranatiranja centra Tešanjke. Izjurio sam istog časa sa kamerom i naišao na zid dima i prašine kroz koji sam nazirao posljedice. Bila je tu jedno malo dijete, jedan mladić teško ranjen. Pratio sam dolazak građana i transport ranjenih, a potom smo otišli u Ratnu bolnicu i tamo snimali. Tek kada je sve prošlo osjetio sam pritisak te strahote koje su davale slike mrtvih, posebno djece. Tog dana se u Zenici održavao ZEPS, a filmski materijal koji je Redžvić poslao emitovala je Duška Jurišić na udarnom Dnevniku koji je zbog toga kasnio 5 minuta, a Redžović je snimak direktno komentarisao.

Danas kao spoljni saradnik Coding d.o.o. snima poneki dokumentarac, marketingški materijal sa izvrsnom kamerom firme. Staž po Rješenju Predsjedništva nije mu priznat u ratni staž.

Na kraju sjetno kaže da voli svoju domovinu, ako zatreba opet bi je branio, ali ovakvu državu i sve one koji je vode ne voli pa i ne podnosi. Prije desetak godina se zakleo da više nikada neće snimati ni jednog političara. I nije snimio ni jednog.

Husein Galijašević

Zanimljivosti s drugih portala:
loading...

NEMA KOMENTARA