Često se dešava da, naprimjer, supružnici koji su cijeli život bili zajedno, umiru u kratkom vremenskom razdoblju. Čak i ako nisu bolovali od težih bolesti.
“Otišao je brzo za njom”, skloni su ljudi reći u takvim situacijama.
“To je prava ljubav, jednostavno nije mogla bez njega.”
Nedavno se u Sarajevu desio slučaj da su dvije nerazdvojne prijateljice, starije gospođe, preminule vrlo brzo jedna za drugom. Bile su poznate u Sarajevu po svojim ekstravagantnim modnim kombinacijama, stalno su zajedno šetale i svugdje bile rado viđene gošće.
Zračile su svojom pozitivnošću i humorom, stoga ne čudi da smo svi ostali iznenađeni i šokirani smrću ove dvije dame. O njima su pisali domaći i strani mediji.
Da li je to zaista tako ili čista slučajnost i splet okolnosti?
Činjenica je da je psihologiji ovaj fenomen poznat.
O tome smo razgovarali sa psihologinjom i psihoterapeutkinjom Ivanom Trlin.
Prema stručnom mišljenju, postoji objašnjenje.
Kad odlazak jednog, znači kraj za oboje
– Priče o supružnicima koji nakon 50 ili 60 godina zajedničkog života umiru u vrlo kratkom razdoblju, iako nisu bolovali od teških bolesti, nisu rijetkost. Sličnu je simboliku nedavno dobilo i Sarajevo, gdje su u kratkom vremenu preminule dvije bliske prijateljice, poznate po zajedničkim šetnjama gradom i prepoznatljivom, ekscentričnom stilu. Gotovo kao da jedna bez druge nisu mogle postojati.
Psihologija ovaj fenomen objašnjava dubokom emocionalnom povezanošću koja s vremenom postaje dio identiteta. Dugotrajni bliski odnosi, bilo bračni ili prijateljski, nisu samo izvor ljubavi, već i psihološke stabilnosti. Druga osoba često djeluje kao emocionalni oslonac, svakodnevna struktura i osjećaj smisla. Nagli gubitak takve veze može izazvati snažan stres za cijeli organizam.
Tuga, šok i osjećaj praznine mogu dovesti do poremećaja sna, pada imuniteta i općeg slabljenja tijela, posebno u starijoj dobi.
U tom kontekstu govori se i o takozvanom “sindromu slomljenog srca” gdje snažan emocionalni udar ostavlja stvarne fizičke posljedice. Ovakvi gotovo istovremeni odlasci podsjećaju da čovjek nije samo tijelo, već i odnos. Kada nestane onaj s kojim smo dijelili život, ritam i identitet, ponekad nestane i snaga da se nastavi dalje – kaže Trlin.
Čovjek ne živi samo biološki
– Psihologija dugo poznaje fenomen u kojem osobe, nakon gubitka dugogodišnjeg supružnika ili iznimno bliske osobe, umiru u vrlo kratkom vremenu, iako prethodno nisu bile teško bolesne. Iza takvih priča ne stoji slučajnost, nego duboka emocionalna povezanost koja je s godinama postala dio identiteta.
U dugim brakovima i snažnim prijateljstvima odnos prestaje biti samo važan dio života, on postaje njegov okvir. Zajedničke navike, ritam dana, osjećaj pripadnosti i sigurnosti stvaraju psihološku stabilnost. Kada ta veza naglo nestane, osoba se ne suočava samo s tugom, nego i s gubitkom smisla i strukture svakodnevice.
U starijoj dobi prilagodba na takav gubitak posebno je teška. Psihološki šok, osjećaj praznine i nagla samoća mogu oslabiti motivaciju za život, a tijelo često slijedi psihičko stanje. I bez jasne dijagnoze dolazi do općeg slabljenja organizma.
Ovi gotovo istovremeni odlasci podsjećaju da ljudska izdržljivost ne ovisi samo o zdravlju, nego i o odnosima. Jer čovjek ne živi samo biološki, on živi i kroz one uz koje ima razlog ustati, hodati i trajati – zaključuje za Faktor psihologinja Ivana Trlin, piše Faktor.