Porezi u Bosni i Hercegovini toliki su da radnici skoro pola godine moraju raditi samo za njih. Ako se radniku tokom godine na račun uplati 12 hiljada KM, državi se na osnovu njegovog rada doznači devet hiljada KM. Brojne naknade i opterećenja, a javna usluga loša.
Doprinos za penzijsko invalidsko osiguranje, za nezaposlenost, porez na dohodak, vodna naknada, poseban porez, naknada za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Sve su to izdaci pri uplati plate radniku. Za zaposlenika koji zarađuje 1000 KM poslodavac uplati 1743 KM. A za onog radnika koji zarađuje 1500 KM uplaćuje se 2642 KM, a za one koji imaju neto platu dvije hiljade KM uplati se 3541 KM. Dakle, ukupan iznos za plaćene poreze, doprinose i naknade za takvog radnika iznose 1541 KM.
“Preveliki je broj izdataka i za poslodavca i za radnika koji izdvajaju ta sredstva. U cijelom sistemu se gube mogućnost kontrole i praćenja takvih izdataka, kao i osnovanost takvih izdataka”, naglasio nam je.
Takvog su dojma i sami radnici sa kojima smo razgovarali.
Tako se radniku koji ima platu 1500 KM godišnje za zdravstvo odbija 4680 KM. Radniku koji zarađuje 2000 KM godišnje se za zdravstvo odbija 6.276 KM.
Za to vrijeme pacijenti su na listama čekanja, nedostaje medicinske opreme, uslovi u brojnim bolnicama izrazito loši. Od plate radnika također se odbija i naknada za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Po ovoj osnovi tokom jedne godine prikupi se više od 50 miliona maraka, a zaposleno je manje od deset hiljada osoba. Preko 50 miliona KM prikupi se i za vodnu naknadu.
”Mi to plaćamo samo je poslodavac posrednik u tom plaćanju. Velika bi stvar bila početi pričati o bruto plati. Svi koji idu u Njemačku, Austriji pričaju o bruto plati. Tada bi se i percepcija nivoa primanja u BiH, koji je istina jako nizak jedan od najnižih u Evropi, donekle promijenila”, naglasio je Damir Bećirović, ekonomski analitičar.
Visoka opterećenja na rad rezultiraju nerazvijenom ekonomijom, malim brojem stranih investicija, pa i visokim stepenom sive ekonomije. U međuvremenu brojnim nametima puni se budžetska kasa iz koje se pak finansira javni sektor koji je po pravilu u fokusu političkih stranaka.
”Sve to pokazuje da ćemo iscrpiti sve izvore finansiranja, čak i one koji zakonski ne pripadaju određenoj potrošnji, prije nego uđemo u aranžmane koji će nas primorati da uđemo u reforme. Reforme prije svega znače rezanje troškova javnog sektora. Kod nas političke partije i dalje, zbog toga što je država i dalje najveći poslodavac, zaziru od bilo kakvih promjena u javnom sektoru”, dodao je Bećirević.
Osim nameta na plate novac se prikuplja i drugim izdacima koji pak zbog političkih odnosa nisu iskorišteni, piše N1 BiH.