Dečji snovi kao odgovor na pitanje „Šta ću biti kad porastem?“ često ostanu neostvareni, međutim, ima dece koja odrastu baš u ono što su htela da budu. Jasna Ibrić je sledila svoj san iz detinjstva da postane policajka i uspela je, iako ponekad nije izgledalo da će joj se taj san i ostvariti. Imala je 9 godina kada je iz rodnog Tešnja došla u Nemačku sa roditeljima 1992. godine. Živeli su u Rosenheimu, malom mestu u Bavarskoj, gde je Jasna završila osnovnu i srednju ekonomsku školu.

Priseća se sa osmehom kako su njeni roditelji tada za nju sanjali nešto skroz drugo i sa ljubavlju govori o snovima svojih roditelja za nju:  „Moji roditelji su tada, kada sam bila mlada i tek završila srednju, srednju ekonomsku, imali viziju da ja radim u banci da nosim kostimčiće, radim s parama i budem gospođicaa, ali su zaboravili da je ta gospođica odrasla kao mali harambaša, (smeh), voli sport od malih nogu i jednostavno nisam ja tip za biro.“