Nakon Srbije u kojoj je godinama dostupna, i Hrvatska je prije nekoliko dana uvela kućnu hemodijalizu, novi oblik liječenja bolesnika sa završnim stadijem hronične bubrežne bolesti.
Kućna hemodijaliza je vrsta terapije kod koje se krv filtrira van tijela uz pomoć aparata za dijalizu i vještačke membrane, dijalizatora.
Ona pacijentima omogućava dijalizu u vlastitom domu, veću samostalnost i kvalitetniji život, kako njima tako i njihovim porodicama.
– Riječ je o strateškom unapređenju brige za bolesnike s hroničnim zatajenjem bubrega, a cilj je omogućiti kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu uslugu što bliže mjestu stanovanja pacijenata – kazala je Irena Hrstić, ministrica zdravstva Hrvatske na predstavljaju ovog projekta.
Koliko je Bosni i Hercegovina daleko od toga da i ona svojim pacijentima olakša život uvodeći kućnu dijalizu?
Kako bi se tako nešto uvelo, prije svega potrebno je ispoštovati zakonske regulative u oba bh. entiteta.
Kada je riječ o Federaciji BiH, potrebno je, prema riječima prof. dr. Halime Resić, nefrologinje i predsjednice Donorske mreže BiH, da Federalno ministarstvo zdravstva izmijeni Pravilnik o dijalizi, a potom da Fond solidarnosti osigura novac te da se educira kadar.
– Kao ljekar mislim da je kućna dijaliza velika pogodnost, naročito što se demografska slika naših dijaliznih pacijenata mijenja, jer postaju sve stariji i sve slabije pokretni. U svakom slučaju kućna dijaliza bi im omogućila kvalitetniji način života. Mnoge evropske zemlje su to davno uvele, jedna Australija, koja je ogromna zemlja, preferira kućnu dijalizu. Što se tiče regije, Srbija to odavno ima, a prije nekoliko dana i Hrvatska koja se godinama pripremala. Odlučili su se za to upravo zbog velike udaljenosti dijaliznih centara od mjesta stanovanja pacijenata – ističe Resić.
Dodaje kako je struka u potpunosti za uvođenje kućne dijalize te da se njena opravdanost najbolje pokazala tokom pandemije COVID-19.
– Skoro 30 posto naših dijaliznih pacijenata ima 70 i više godina. Zamislite šta bi to njima značilo – naglava Resić.
Elvir Ćuzović (47) iz Sarajeva svaki drugi dan odlazi na dijalizu u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), i tako punih 27 godina.
Kaže da bi i njemu, koji živi u gradu, uvođenje kućne dijalize itekako olakšalo život.
– Meni svaki drugi dan treba šest sati da završim dijalizu – odlazak u KCUS, dijaliza, nekad to ide svojim tokom, a nekad čekate aparat, pa razne druge procedure, a onda povratak kući. To je pola dana svaki drugi dan za mene koji živim u Sarajevu. A zamislite ljude koji su satima udaljeni od dijaliznog centra, kako je njima putovati svaki drugi dan. Niko ne zna kako je to – govori Ćuzović.
Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, nije optimista da bi BiH, odnosno FBiH u nekoj bližoj budućnosti mogla uvesti kućnu dijalizu.
– Mi tri godine čekamo obični Pravilnik o dijalizi kako bi popravili stanje u dijaliznim centrima na način da pacijenti imaju bolju njegu i liječenje. Što se tiče kućne dijalize, mislim da smo daleko od toga ako uzmemo u obzir funkcioniranje Federalnog ministarstva zdravstva, našeg društva, države općenito i njihove brige za teško bolesne ljude. Kućna dijaliza je dobar način da se pacijentima olakša život. Ne idete u bolnicu, smanjuju se troškovi prijevoza i osoblja, te niz drugih stvari, ali bez obzira na sve benefite potpuno sam siguran da u narednih pet do 10 godina BiH neće uvesti kućnu dijalizu – kazao je Žuljević, prenosi Faktor.