Svaki dan svjedočimo teškim, mučnim porodima, u kojima je ugrožen život majke ili djeteta, i to gotovo u svakom kraju naše zemlje piše Crna-Hronika
“Nakon poroda neko vrijeme nisam mogla ustati, sestra je posumnjala da nešto nije uredu, doktora koji me porodio nije bilo jer je otišao u ordinaciju da radi dalje preglede privatno, sestra koja je posumnjala da nisam uredu rekla je da legnem na krevet, izotvarala prozore i rekla da će ipak pozvati doktora. On je došao, kada je pogledao malo bolje vidio je da imam unutarnje krvarenje zbog unutarnjeg puknuća, koje on nije primjetio jer izgleda nije vodio računa prvobitno o tome. Pritisnuo mi je stomak, tada je krv oblila porođajnu salu.
“Vidjela sam da su se prepali”
Vidjela sam da su se prepali, nešto su tamo šaputali, ubrzo je došla hitna, ali prvo nisu imali auta, gdje sam ja u takvom stanju čekala da dođe prva slobodna hitna, da bi oni mene poslali sa sestrom koja uopšte nije bila tu kad se sve to desilo, i ništa joj nije bilo poznato. Došli smo u Tuzlu sestra koja nije bila tu a došla je sa mnom nije mogla dati nikakve informacije o meni, a ja sam takva morala govoriti šta se desilo.
Oni su kritikovali naše doktore koji su me takvu pustili, tu nikoga nije bilo osim mene pa sam samo ja to slušala kao da sam ja kriva, a bila sam životno ugrožena. Nakon pregleda rekli su mi da moram hitno na operaciju, mom mužu su rekli da će učiniti sve što mogu, i što je do njih ali da ništa ne garantuju…”
Nakon operacija, oporavka, teških dana za nju i bebu napominje da je doktor koji je porodio nikada nije nazvao da pita kako je. Traume ostaju za cijeli život, na svu sreću nakon svega ovo je priča koja je imala dobar ishod ali upravo da se više nikada nikome ne bi ponovila stvari se moraju mjenjati.
Izvor: bosnainfo.ba