“Usoratalbahn” i Teslić “Waldbahn” bio je naziv uskotračnih željeznica širine 760 mm, koje su stvorile uvjete za razvitak drvne industrije na dobojskom području, Tesliću i u dolinama rijeke Bosne i Usore.
Tako su ogromni šumski kompleksi planine Borije kod Teslića uslovili izgradnju željezničke pruge Usora-Jelah-Teslić pored postojeće ceste Doboj-Banjaluka. Pruga je izgrađena tokom posljednje decenije XIX vijeka. Time je presjecište puteva Doboj-Banjaluka i Prnjavor-Tešanj jos vise dobilo na značaju. U popisu austro-ugarskih željeznica novoizgrađena željeznička stanica na raskrsnici gore pomenutih puteva dobija ime Jelah, po imenu najbližeg istoimenog naselja, smještenog oko 500 metara udaljenosti od raskrsnice na blagoj uzbrdici prema selu Jevadžijama. Sama raskrsnica je tada bila, takoreći, neneaseljena.
Naokolo se prostirala oniska šuma. Stariji mještani Jelaha i okoline pamte kada je sadašnji Jelah (centar) bio pod šumom i kada je istu, po njihovom pričanju dao iskrciti austrijski posjednik po imenu Tufek, inace bogati gazda, kod koga su brojni stanovnici Jelaha i okolnih sela radili na nadnicu. Ipak, i pored krčenja šume u rejonu raskrsnice i željezničke stanice u Jelahu, ne možemo govoriti o urbanizaciji same raskrsnice u vrijme austro-ugarske uprave, kao ni u doba kraljevine Jugoslavije. Razloge za ovo prije svega treba tražiti u činjenici da je to zemljište bilo posjed jednog čovjeka.
U spisima Zemaljske uprave u BiH u Sarajevu, kao i u raznim publikacijama koje je austro-ugarska administracija za BiH štampala, moze se pronaći raznih podataka i o malim seoskim sredinama. Zahvaljujući prolasku željezničke pruge, Jelah biva ubilježen u knjige željezničkog i poštanskog saobraćaja. Nakon uspostavljanja željezničkog saobraćaja Usora-Jelah-Teslić i pošta se prevozi željeznicom. Tako se poštanski saobraćaj između Doboja i Tešnja od tada počinje odvijati preko Jelaha (ranije je pošta išla starim putem preko Žabljaka). Prevoz pošte i putnika na relaciji Jelah –Tešanj odvijao se u to vrijeme poštanskim kolima. Putovanje na ovim relacijama je trajalo 50 minuta i bilo je prilagođeno željezničkom redu vožnje.
Radi ilustracije navodimo podatke iz željezničkog i poštanskog reda vožnje za godinu 1899: Poštanska kola su iz Tešnja polazila u 10 sati i 20 min, u Jelah su stizala u 11 sati i 10 min. Kola su tu sačekivala voz iz Doboja, koji je po redu vožnje stizao u 11sati i 22m min, a zatim su preuzimani putnici i pošta, i odmah se kretalo u Tešanj (u 11sati i 25 min.) Godine 1905. i poštanski i željeznički saobraćaj su uveli nove linije. Poštanska kola su do tada dva puta dnevno saobraćala na relaciji Jelah-Tešanj, stim sto su u predpodnevnoj liniji preuzimali u Jelahu poštu i putnike koji su dolazili iz Doboja, a u popodnevnoj su sačekivali voz iz Teslića. Prevoz pošte i putnika je prolaskom željeznice znatno ubrzan, i, naravno, modernizovan.
Usporedbe radi, poštanska kola su prevaljivala put od Doboja do Tešnja, dužine 19,6km., za 2 sata i 45 minuta, uz napomenu da nije vršen prevoz putnika nego samo pošta. Putovanje od Doboja do Jelaha vozom, u duzini od 15 km. je trajalo jedan sat, zatim vožnja poštanskim kolima do Tešnja, u dužini od 6 km.je trajala 50 min. Ukupno, pošta je iz Doboja do Tešnja, relacijom preko Jelaha stizala za sat i 50 min, dakle ovom relacijom je vožnja bila kraća za 55 minuta, premda je put bio nešto du¾i. Vrlo je interesantan i popis puteva u BiH iz perioda austro-ugarske uprave. Za mjesnu zajednicu Jelah od naročitog značaja u tom popisu su putne relacije Prnjavor-Tešanj i Banja Luka-Doboj, jer se upravo u Jelahu ukrštaju.
Navest ćemo neke karakteristične podatke iz spiska puteva za 1903 godinu: U popisu mjesta na putnoj relaciji Prnjavor-Tešanj raskrsnica u Jelahu jednostavno je obilježena kao «Kreuzung» (ukrštanje –prim.red.) sa glavnom cestom Banja Luka – Doboj. Jelah kao mjesto ne pominje se direktno na toj cesti, ali se zato pominje u jednom vrlo karakterističnom slučaju, koji ću upravo navesti. Na ovoj istoj putnoj relaciji, uz lijevu obalu Usore doslovce je zapisano ime putne postaje: «Usora-Brucke beim Jelah han» (most na Usori kod Jelah hana – prim.red.).
Postojanje hana uz most na Usori nam nedvosmisleno ukazuje da je tu bila putna stanica još u tursko doba, a sam han je očigledno dobio ime po selu Jelah, koje se nalazilo u njegovoj neposrednoj blizini.
Do 1. aprila 1968.godine kroz Jelah je u pravcu Doboj-Teslic prolazila uskotracna zeljeznicka pruga. Izgradjena je 1894.godine a zbog nerentabilnosti je ukinuta 1.aprila 1968.godine Vijest o ukidanju pruge je narodu izazvala zalost. Smatralo se da ce to ovaj kraj baciti 100 godina unazad.
Prisjecajuci se zeljeznicke pruge vrijedno je spomenuti i dugogodisnjeg sefa zeljeznicke stanice u Jelahu, rekao bih legendarnog Hamdu Hrnjica. Ovaj dobrodusni saljivdjija uvijek raspolozen za pricu (i pokoju casicu), bio se gotovo razbolio kada je pruga ukinuta. Do penzije mu je ostala jos koja godina i s tugom je to vrijeme odradio putujuci na posao u Doboj. Iz doba «ccire» i Hamdinog izdavanja karata ostala je i ova zgoda: Dolazi «cciro» iz pravca Teslica a Hamdo izdaje karte jednoj grupi putnika odjednom neko povika : «Hamdo, eno ti necija krava u basti!» Hamdo brzinom vjetra potrci napolje da istjera kravu, naravno uz neku sitnu psovku. Nestrpljivi putnici gledaju na sat i gundjaju, ali to Hamdu mnogo ne uzrujava jer zna da «ccira» ne moze pobjeci.
Jelah.info
{gallery stories/galerije/voz}